Žena koju je svemir izbrisao

Nakon što se suočio s ratovima, carstvima, proročanstvima i silama sposobnim da odluče o sudbini čitavih civilizacija, José Monteiro otkriva da postoji nešto što ne može spasiti sva moć Univerzuma: vrijeme. Žena koju je svemir izbrisao je zbirka pjesama smještena nakon kraja A Početka kraja: Posljednji dah čovječanstva — Sud bogova, prati odnos između Joséa i Brunix kroz ljubav, porodicu, posljednje sate stvarnosti i sjećanje koje ostaje kada sve ostalo nestane. Trista šezdeset i pet dana José pokušava da uradi ono što je zaboravio većinu svog života: da živi. Ne kao Montarion. Ne kao spasilac. Ne kao čovjek sposoban da se suoči sa samim Univerzumom. Baš kao i José, pored žene koju voli i djece s kojom je izgradio život koji nikada nije trebao biti moguć. Ali kada se Univerzum promijeni, Brunix nestaje iz povijesti. Mjesta ostaju. Gradovi se nastavljaju. Zvijezde nastavljaju da postoje. Ali niko je se ne seća. Niko, osim Joséa. Između pesama o dva sveta koja su naučila da se dodiruju, poslednjoj zajedničkoj godini, rođenju porodice, nekoliko sati večnosti i usamljenosti da se jedini čovek seća života koji je sam Univerzum izbrisao, ovo delo pretvara Final A u intimno putovanje o ljubavi, gubitku, sećanju i postojanju. Jer možda je zaborav način preživljavanja. Ali José Monteiro nije imao tu privilegiju. Univerzum je zaboravio Brunix. On ne. Poetsko djelo Montarion Universe. Upozorenje: Ovo djelo se odvija nakon završetka A Početka kraja i sadrži značajne spojlere s tog kraja